<	siječanj, 2011
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Siječanj 2011 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (4)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (11)
Prosinac 2009 (8)
Studeni 2009 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

CREDITS

design: miSs smiLe dEsiGn

kostur: x

pokusavamo zaboraviti ono sto se ne moze zaboraviti.
tolko je toga iza nas.
a tolko toga ispred.
ima li smila izgubiti nadu,
a svjestan si da nisi
prosel ni pola zivota.
nego trebas imatu strpljenja
nade i uvjerenja
da budes nekak pronasle pravi put
kak ibi i trebali svi.
kaj je s onima koji ga ne pronadu?
kaj se s njima dogodi?
ko im pomaze?
niko,sami su vecinom.
da,slazem se.oni to nisu zasluzili.
da im se pomogne,ali.
nisu oni krivi.
nikad nebudu.
danas mi je nekak glupi dan.
razmisljam ocito oet previse kak i inace,a ujutro se budem probudil
s onim laznim i glupim
osmjehom na lico.
koda je sve u redu.
nije.

toliko novih stranica okrenutih koje su se spalile.
netko je uzeo sibice i spalio vazne stranice u mojem zivotu.
pretvorile su se u pepeo.
toliko puno stranica,jedva narisanih i ispunjenih zavrsile su onako kako čemo i mi.
pepeo.
bojim li se smrti?ne.
zasto?
pa to je nas cilj.
uvjek umremo.
i gotovo je.
možemo li ipsraviti pogreške,od največih do onih najmanjih,da se promjenimo,da toliko ne grješimo?ne možemo.možemo se samo nadati da se mjenjamo.uvjek.nada nam uvjek preostaje.i kad nekog izgubimo,uvjek se nadamo.u dubini srca se nadamo.da ce se sve promjeniti.da necemo toliko plakati i zavaravati se cinjenicama.nego se samo nadati.jer to je ono sto nam treba.zaboravio sam sve.pisati.promjenio sam se.na gore.a to nisam htio.ali da,kao sto nagadate,nadam se da ce se sve izmjeniti.

briga me vise.
izmoren.
jedva čekam da se magnem od sveg.
treba mi to?
da se maknem od tih stvari?
da.
definitivno.
treba mi odmor od tog sranj*.
i sveg.

asno vidim da nešto ne štima.
Svi razlozi pišu joj na leđima.
Nisi ih uspio pročitati,
nisi ju stig'o ništa pitati.

U trenu sumnje je nestala,
i sa sobom cijeli tvoj svijet je odnijela.
To nisi uspio spriječiti
i ovo je tvoj
posljednji pokušaj, potpuni promašaj
i ovdje tvoj je kraj.
Posljednja stanica i ovdje moraš van.
Ljubav ne oprašta,
jednom kad nestane,
više se ne vraća
i tu si nemoćan, ostaješ sasvim sam.

I sad nema smisla gledat' unatrag
i nema smisla više slijedit' njen trag,
on više nikuda ne vodi.
Al' ipak se još osvrćeš za sobom
kao da šećeš njenom ulicom
i samo čekaš da kroz neki prozor
njena glava proviri.

Sjeti se,
posljednji pokušaj bio je promašaj
i ovdje tvoj je kraj.
Posljednja stanica i ovdje moraš van.
Ljubav ne oprašta,
jednom kad nestane,
više se ne vraća
i tu si nemoćan, ostaješ sasvim sam.

Al' nikada nije preboljela
i uvijek si bio samo igračka.
Ma 'ko ti je kriv kada si naivan
i sad si jeftino izigran.

Posljednji pokušaj, potpuni promašaj
i ovdje tvoj je kraj.
Posljednja stanica i ovdje moraš van.
Ljubav ne oprašta,
jednom kad nestane,
više se ne vraća
i tu si nemoćan, ostaješ sasvim sam.

Posljednji pokušaj, potpuni promašaj
i ovdje tvoj je kraj.
Posljednja stanica i ovdje moraš van.
Sreća ne oprašta kada se igraš s njom,
redovno dobiva
i tu si nemoćan, potpuno izigran.

Posljednji pokušaj, potpuni promašaj
i ovdje tvoj je kraj.


_________________________

Prazan.
Umoran.
Nezadovoljan.
Tužan.
Izgreben.
da,netrebam te.al udes.
u mene.
ne izlazis.dok me ne povrjedis.
svaki put.
a ja?
haha,ispadam idiot.
svi mi to govore.
nemoj!
ja idem.
pratim te ko pas,i nebrem bez tebe.
miris,kosa,ko skrojeno.
i ja padam na tebe.
fuj.
ne osječam se trenutno dobro.
vidim da sam gorzan.
bok.

oh.
kako ti neko moze promjeniti zivot.
u kratkom roku.
svida mi se to.
svida mi se to.
svida mi se ona.
svida mi se zivot.
volimte bedak moj.:).<3

tonem u duboki san razmišljajući o stvarima koje su nebitne.koje mi prolaze kroz glavu.kao vlak,kao vagoni.jedna za drugom.tražim temu za razmišljanje.pronašao sam je.prijateljstvo.povezujući to sa onim što mi dođe na pamet,prva riječ je bila tuga.za mene,tuga.nema sreće u meni.je li moguće da je potrošena?ne,nemoguće!trebam ju.trebam ju sada.sad više ne znam da li govorim o sreći ili njoj.da,imate pravo,druga riječ je bila ona.ta besprijekorna sreća koja je bila u njoj,nije mi prestala tu večer mamiti osmjeh dolje sa lica.ali ni suze.dolazile su.same od sebe.nisam vidio ono,što sam trebao.govorili su mi da je ona samo prijateljica za mene,i ja samo prijatelj za nju.bio sam kao izgubljen psić.nije mi bilo jasno.ne želim ju povrijediti,i napustiti.ali jesam.završilo je tom jednom greškom.počelo je poslije biti više grešaka.i ne,ne trebam više osmijeh.ni suze.ne trebam više nikoga.pao sam dolje.na koljena.molim za oprost.opet iznova.osjećam se grozno.nije potrebno.pokušavam reći doviđenja.zbogom.ne ide.tonem u duboki san.zaspim.zaboravim.osmjehnem se.

hočemo li oprostiti?
hočemo li učiniti sve da ispravimo svoje najgore pogrješke?
hočemo li ubiti zbog ljubavi?

kakva su to pitanja?
molim lijepo,da se to ne gleda tako osobno.
to su glupa pitanja, zar je zbilja potrebno odgovoriti?

spali smo svi na to da smo puni sebe,da ne možemo nekome reči oprosti, a da iskreno to mislimo.
spali smo na to,da imamo osječaj da nam je to neka dužnost.
ljudi griješe.
svi grješimo.
i zato da se pokajemo?u crkvi da,al ostalima ne.
nismo krivi,nismo bili svjesni da grješimo,zato ne pretjerujte.

zar nismo nekom dužni,kako god bilo,objasniti nešto.
i dok objasniš,ispraviti to.
i zato da, JA ču učiniti sve da ispravim svoje najgore pogrješke.

Ljubav je nešto neobjašnjivo.
nije to Sreća.
kako da objasnimo,to neznamo.
Sreća je osmjeh,Tuga je suza.
ljubav?
zaključujemo da to nije osječaj.
to je više osječaja,ali veselih.
onda je to Sreća.
neznamo.
filozofiramo.
govorimo gluposti.
al ubijamo zbog Ljubavi.
a nismo je zaslužili.
potrudi se zaslužiti ju,onda ubijaj.

Volim te.
najviše.

zar zbilja trebamo biti takvi?
povrjediti sve oko sebe?
odbijati ih?
netrebamo.
al ja jesam takav.
ja sam takav kakav sam.
al nisam dobar.
ne volim sebe.
slomljen.
na pola.
preko neravnih linija lica i preko pola tijela.
koje nije simetrično.
pa si ti uzmi.lijevu stranu.
iovako ti pripada.
srce.
ja ču desnu.
podjelit čemo se.
i više nikada ne spojiti.
nečemo plakati.
radovat čemo se.
na uspomenama?
da.i na svim ljepim trenutcima.
ali i na svemu ostalom.
prijateljstvu?
da!
to je najljepši dio.
zajedničkom odratstanju?
može!
ljubavi!
ne.
tome ne.
nije bilo toga.

zar smo postali tako jadni,da nemožemo vidjeti izlaz u nečemu tako vrijednome da moramo raditi budale iz sebe,prestati se truditi i završiti sa svim,preboljeti,i zgaziti sve uspjehe,za samo jedan nesupjeh?
razmisli!

živjeću svom svijetu,shvati sam da sam pseban.
poseban po tome jer zbilja nisam nromalan.
razmišljam na svoj način.
ne želim slušati druge.
a moram ih.
ne sviđa mi se to.
promjenio sam ime.
i pezime.
i izgled.
osjećaje.
oh.
ne volim sebe.
kad god se pogledam.
vidim ružnu osobu koja ima ružnu facu koja je trebala
umrijeti.
ali su mi je prišili.
fuj.

nisam normalan.
jer se stalno zamišljam da imam neki prokleti rak.
il neku automobilsku nesreču.
stalno mislim da bi to nešto promjenilo.
volim o tome razmišljati.
vjerojatno jer mi se to nije desilo,pa sam znatiželjan.
a s obzirom da su mi dvije bake imale rak na nečemu.
sad je velika mogučnost da imam to.
eida.
javit ču se toj temi natrag kad budem to otkrio.
mislim da bude se moje mišljenje promjenilo.
al zasad.
ljepo je razmišljat o tom.

bajka.
zivim u njoj.
nije puna mjehuriča,balončića,čarobnih štapiča.
puna je prijatelja.
i mojih podrški.
to je moja bajka.
zar zbilja tražim previše?
zar sam zbilja tako pohlepan?
nisam!
e pa onda?
treba mi doza prijatelja.